Kiša

Danas kiša sipi cijeli dan. Uživam slušajući Arsena i Šobića. Ne mogu da se pomirim da završila jedno poglavlje u svom životu i nemam pojma šta ću sa sebe dalje. Nisam spremna da hodam, osjećam se jako slabo, malaksalo. Padaju kapljice po prozoru, sjetih se kako sam u djetinjstvu kladila se s mamom koja će…

Nastavi čitanje →

Pitanje

Da li mi sami pišemo svoju priču? Ili trebamo čekati da je napiše neko drugi? Zar bi neko drugi trebao znati bolje od Nas samih? Možda bi se voljeli vidjeti očima drugih ljudi, možda. Zar da budemo bolji u tuđim očima? Šta bi trebala biti naša priča? Naš život? Samo tako jednostavno?! Želim da budem…

Nastavi čitanje →

Bijeg

Bijeg. Šta to znači pobjeći? Ma gdje to bježimo, mi, sitni i nevažni? Bježimo da se sakrijemo od stvari, ma nije to stvar, da se sakrijemo od našeg najvećeg neprijatelja. Ne pričam vam o boli, ona tu bude i prođe, sve bude i prođe. Nego hoću da vam kažem kako sam bježala od velikog i…

Nastavi čitanje →

Tamo

Ti i ja. Ti i ja i izlizane karte za remi. Puštaš me malo, ne volimo gubiti ali voliš mi ugađati. Ne volim kad mi se ugađa. Pustim te da pobijediš pa si laskaš. Naše mjesto, remi i voda hladna. Tamo, gdje ne voliš ići al te lukavo svaki puta odvedem, tamo. Čekat ću te…

Nastavi čitanje →