Uhvatim ja sebe u kojekakvim mislima. Sve je manje više nevažno. Nego juče, nešto mi se po glavi vrti kako se uvijek vežem s piscima, slikarima, fotografima koji su vodili boemski život. Ako ne boemski onda nešto blizu toga, uglavnom ljude u rasulu. Razmišljam o tome dosta. Da li je moguće da samo bol daje dobra djela?
2 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
bojim se da je tako
Mislim da to nije nužno, ali počinje tako. Patnja je fundus svakog vrijednog iskustva koje valja podijeliti, uvjerena sam da joj je to svrha.